Književni nastavci koji su repetirali uspjeh originalnog djela ili ga čak nadmašili nisu izuzetak koji potvrđuje pravilo, no književnih nastavaka koji su se oslobodili balasta originala ipak je mnogo manje. Takav je Ulysses Jamesa Joycea koji, među ostalim, slijedi putanju Stephena Dedalusa iz Portreta umjetnika u mladosti, potom Pustolovine Huckleberryja Finna Marka Twaina koje se nastavljaju na Pustolovine Toma Sawyera ili Kad jaganjci utihnu Thomasa Harissa gdje se Hanibal Lecter pojavljuje nakon premijere u Crvenom zmaju.

Književnici ne bježe od vraćanja svojim likovima, bez obzira je li to planski, u raznim trilogijama, tetralogijama, možda sagama, ili se to dogodilo nakon mnogo godina. Ni Stephen King nije izuzetak. Na jednoj od književnih večeri 1998. neki ga je tip pitao: 'Čujte, a što je s onim klincem iz Isijavanja?' King navodi:

'I sam sam si u vezi s tom starom knjigom postavljao isto pitanje, ali i još jedno: što bi bilo s Dannyjevim problematičnim ocem da je naišao na Anonimne alkoholičare, umjesto što se mučio i pokušavao se izvući s onim što ljudi iz Anonimnih alkoholičara zovu trijeznošću stisnutih šaka?

Kao i s knjigama Under the Dome i 11/22/63, to je bila ideja koja me nikad posve nije napustila. Svako malo – pod tušem, gledajući TV ili za duge vožnje autocestom – zatekao bih se kako računam koliko Danny Torrance sad ima godina i gdje je. A, naravno, i njegova majka, još jedno dobro ljudsko stvorenje preostalo iza rušilačkog bijesa Jacka Torrancea. Wendy i Danny su – današnjim jezikom – bili su-ovisnici, ljudi koji su ljubavlju i odgovornošću vezani za ovisničkog člana obitelji.

Negdje 2009., jedan od mojih prijatelja liječenih alkoholičara rekao mi je otprilike ovo: 'Kad se netko od su-ovisnika utapa, pred očima mu prolazi život nekog drugog čovjeka.' Pogodilo me to kao previše istinito da bi bilo smiješno i mislim da nakon toga više nisam mogao izbjeći Doktora Sleepa. Morao sam to saznati.'

Gledano iz filmofilskog aspekta – što je kod Kinga neizbježno, premda je više od polovice ekranizacija njegovih djela katastrofa s velikim K – čitatelji su, vjerojatno zavedeni logikom niskobudžetnih horrora, zamišljali da će King vjerojatno napisati Isijavanje na moru.

Isijavanje je 1977. napisao alkoholičar koji se borio s demonima, a 2009. bio je jedan od najčitanijih pisaca današnjice. Postavio je fanovima pitanje na svojoj mrežnoj stranici: Što želite da prije pišem: nastavak Isijavanja ili sljedeći roman u nizu Kule tmine? Tijekom prosinca, koliko je anketa trajala, rezultat je bio 5.861 : 5.812. Doktor Sleep je za dlaku pobijedio Vjetra kroz ključanicu.

Gledano iz filmofilskog aspekta – što je kod Kinga neizbježno, premda je više od polovice ekranizacija njegovih djela katastrofa s velikim K – čitatelji su, vjerojatno zavedeni logikom niskobudžetnih horrora, zamišljali da će King vjerojatno napisati Isijavanje na moru. Na primjer, kako je stari Dick Hallorann otišao na Floridu, ondje će mu se pridružiti sad već odrastao čovjek Danny sa svojom obitelji i onda će neki duh izgorjelog hotela Overlook u Coloradu zaposjesti, štajaznam, Disneyland u Orlandu i tu će nastati pravi pičvajz u kome će se miješati očevo prokletstvo, alkoholne izmaglice i neuspješni književni pokušaji.

No, King nije upao u tu jeftinu zamku: ne samo što je bio iskusniji, nego nije imao ni balast ovisnosti. Doktor Sleep je izvrstan roman (ne čudi što je zauzeo prvo mjesto liste bestsellera New York Timesa i što je dobio nagradu Bram Stoker za najbolji roman) u kome je King vješto izveo Dannyja Torrancea iz teškog nasljeđa Isijavanja i pružio mu posve nov život. Dakako, reminiscencije na Isijavanje provlače se cijelim romanom, no one uglavnom ne pokreću radnju i više predstavljaju razglednice iz prošlosti. Doktor Sleep zaista je roman koji ima svoju unutarnju logiku i jedina snažna veza s prethodnikom je sama mogućnost isijavanja. Više o samom romanu pričao sam nedavno na predstavljanju knjige mjeseca u knjižari Fraktura u Zagrebu.

Ekranizacija tog romana u režiji Mikea Flanagana sasvim je drukčija pjesma. Onima koji su film gledali a nisu čitali knjigu mnogo će toga biti glupo, a razlog je jednostavan – sve do kraja Flanagan gotovo slijepo slijedi zbivanja iz knjige i to se pokazuje kao promašaj, jer se fine nijanse Kingove imaginacije ne mogu tako jednostavno prenijeti na filmsko platno. No, pogleda li se film nakon čitanja knjige, stvari djelomično sjedaju na mjesto, zna se 'što je redatelj htio reći', premda zbog narativa mora ispuštati bitne nefabularne dijelove.

Zanimljiv je kraj filma – tu Flanagan iz romana Isijavanje transferira kraj koji Stanley Kubrick nije iskorisitio za svoju ekranizaciju tog romana. Danny tu preuzima ulogu svog oca Jacka, sve se vraća u hotel Overlook (premda je on do temelja izgorio), a pojavljuju se i dobro poznate utvare, uključujući glumca koji neodoljivo podsjeća na mlađeg Jacka Nicholsona (kao što i glumica koja glumi Dannyjevu majka izgleda poput Shelley Duvall, premda Wendy u romanu ima plavu, a ne crnu kosu).

Na fotografiji: Autor na koncertu Derailersa.

Film u mnogo većoj mjeri koristi originalni predložak Isijavanja nego što to radi King u Doktoru Sleepu, no zato se King koristi nekih istinitim i imaginarnim mjestima iz svoje mitografije. Na primjer, kao i u priči Willa spominje izvrstan, no manje poznat country band The Derailers. Imao sam sreću band gledati iz prvog reda u napoznatijem country dancehallu na svijetu – Broken Spoke u Austinu.

Također, spominje kako tinejdžerica Abra Stone koja je, de facto, ključna osoba romana jako voli tinejdžerski boy band 'Round Here. Posrijedi je isti izmišljeni band na čijem se koncertu sprema pokolj u romanu Mr. Mercedes. Nažalost, Kingovu maštu potvrdila je realnost na koncertu Ariane Grande u Manchesteru.

Zapravo je, uz Doktora Sleepa, jedini pravi nastavak nekog Kingovog djela Crna kuća, nastavak epske sage Talisman koju piše s Peterom Straubom. Talisman je, zapravo, trebao biti Gospodar prstenova Stephena Kinga no nije polučio očekivani kultni status.

King neprestano u svojim pričama, novelama i romanima repetira ili podsjeća na određene likove, mjesta ili događaje, da je zaista čudno što nema više sequela kao što je Doktor Sleep. Dakako, njegov serijal romana Kula tmine predstavlja svojevrsnu sagu u kojoj glavni likovi idu iz romana u roman, no posrijedi je standardan pristup poznat u književnoj praksi još od 18. stoljeća.

U sličnom tonu je napisana i njegova krimi trilogija Mr. Mercedes s detektivom Billyjem Hodgesom u naslovnoj ulozi. Nakon uvodnog romana Mr. Mercedes, uslijedila je knjiga Tko nađe, njegovo, a potom Posljednja straža. I dok u prvom dijelu King dokazuje kako može napisati vrlo dobar noir triler uz tek prstohvat paranormalnog, u drugom dijelu stvari izmiču kontroli, da bi treći nastavak bio tipičan Kingov nadnaravni roman. U sva tri dijela Hodges se koristi vidovitošću (isijavanjem?) Holly Gibney koja će imati jednu od ključnih rola u romanu Uljez (koji je doživio vrlo dobru HBO ekranizaciju) i If It Bleeds.

Zelena milja je roman u nastavcima (s jednom od tri najbolje ekranizacije njegovih djela), koji je i na američkom i na hrvatskom tržištu originalno bio objavljen kao serijal kratkih novela, koje se prodaju na kiosku po pristupačnoj cijeni, kao što se, na primjer, sedamdesetih bila kod nas serijalizirana Grička vještica Marije Jurić Zagorke. Šest nastavaka tako se na kioscima pojavljivalo iz mjeseca u mjesec, a svaki od njih imao je i poseban naziv. Danas se roman Zelena milja može nabaviti u kompletnoj, spojenoj verziji.

Zapravo je, uz Doktora Sleepa, jedini pravi nastavak nekog Kingovog djela Crna kuća, nastavak epske sage Talisman koju piše s Peterom Straubom. Talisman je, zapravo, trebao biti Gospodar prstenova Stephena Kinga no nije polučio očekivani kultni status. Knjiga je originalno napisana 1984. (nekoliko godina kasnije pojavio se srpski prijevod na jugoslavenskom tržištu, a 2011. Milena Benini prevela je knjigu i na hrvatski jezik), dok je Crna kuća publicirana 2001. godine, a onda se, nakon Talismana pojavio i njezin prijevod. Jack Sawyer koji je u prvom dijelu bio dječak, u Crnoj kući je umirovljeni losangeleski detektiv.

Za razliku od romana, filmovi napravljeni po djelima Stephena Kinga imaju mnoštvo nastavaka, od Djece kukuruza preko Groblja kućnih ljubimaca do Creepshowa. Većina njih predstavlja tek punjenje repertoara za tržište B-filmova no dobar dio njih King je blagoslovio (za razliku od Isijavanja Stanleyja Kubricka). Štoviše, King je i režirao film Maximum Overdrive, ali to je već neka druga priča kojoj uistinu nije potreban nastavak.